Uloga znanosti
U mnogim interakcijama s kojima se susrećemo na društvenim mrežama, često postoji jasna napetost između onih koji zastupaju svoje stavove strogo temeljene na znanosti i onih koji zagovaraju svoje stavove temeljene na drugim načinima prikupljanja podataka. Jedan od tih drugih načina spoznavanja je nečije osobno iskustvo. Iako je izraz osobno iskustvo eksplodirao u popularnosti, bilo bi točnije opisati ovaj koncept korištenjem pojma anegdotski dokazi.
Nažalost, postoje tvrdnje da su anegdotski dokazi valjaniji od znanosti ili da je znanost valjanija od anegdotskih dokaza. To je rezultiralo razvojem dva tabora koji nastavljaju biti sve više polarizirani kada govorimo o različitim pitanjima. Ipak, ono što se često zanemaruje jest da i znanost i anegdotski dokazi igraju važnu ulogu u tome kako ljudi donose odluke.
Vrijednost znanosti
Na široj razini, znanost se može definirati kao sustavan pristup koje gradi i organizira znanje u obliku provjerljivih objašnjenja i predviđanja o nama i našem okolišu. Ključni elementi ove definicije su - znanost je sustavna te način izgradnje i organiziranja znanja zahtijeva provjerljiva objašnjenja i predviđanja. Stoga se svaki članak u misaonom časopisu ili objavljeno izvješće ne treba smatrati znanošću.
Osim toga, samo zato što određeno djelo ispunjava osnovne zahtjeve znanstvenosti ne znači da je visokokvalitetno. Znanost, baš kao i automobili, varira u kvaliteti, a svi znanstveni radovi imaju nedostatke koji ograničavaju stupanj do kojeg se njihove tvrdnje generaliziraju na nas i našu okolinu. Konačno, važno je zapamtiti da pojedinačna studija ili članak nije konačna riječ o bilo kojem pitanju budući da stalno prikupljamo nova znanja.
Vrijednost znanosti leži u njezinoj sposobnosti da razvije provjerljive hipoteze koje nam, s vremenom, pomažu da bolje predvidimo i objasnimo različite fenomene, obično na većoj skali nego što bi to činila bilo koja pojedinačna studija.
Drugim riječima, znanost nam pomaže da donesemo utemeljene prosudbe o mogućim rješenjima problema i objašnjenjima onoga što vidimo, a to može biti ponašanje, novi lijek ili neka druga intervencija.
Znanost, međutim, nikada nije savršena u svojim predviđanjima ili objašnjenjima. Uvijek postoji mogućnost da nepoznate ili neprepoznate varijable mogu utjecati na preciznost tih predviđanja ili objašnjenja.
Anegdote
Anegdotski dokazi su “dokazi prikupljeni na neobičan ili neformalan način i koji se u velikoj mjeri ili u potpunosti oslanjaju na osobno iskustvo.” Anegdotski dokaz predstavlja jedno diskretno opažanje ili iskustvo koje se može integrirati u postojeće znanje ili interpretirati na temelju postojećeg znanja ili prethodnih opažanja/iskustava kako bismo mogli razumjeti ono što primjećujemo oko nas.
Anegdote su zapravo vrlo korisne i one prethode svim istraživanjima - uviđamo stvari koje se događaju u realnosti oko nas i nastojimo pronaći određena pravila i obrasce. Kako bi ih što bolje i što kvalitetnije/objektivnije ispitali nastojimo provesti istraživanja koja imaju točno definirane uvjete, kako bi vidjeli jesu li naša početna opažanja točna te ako nisu točna, kako možemo promijeniti svoj način razmišljanja da što bolje objasnimo stvari koje vidimo i koje se događaju oko nas.
Iako znanost ima svojih problema i često možemo “osuđivati” istraživanja da ne traju dovoljno dugo, ne koriste dobru populaciju ljudi za naše specifično pitanje i slično, ipak nailazimo na to da i znanost i anegdote imaju potencijalne probleme. Kada govorimo o anegdotama, mi ne tvrdimo da su one nestvarne - samo moramo naglasiti da je iskustvo jedne osobe u jednom trenutku podložno različitim interpretacijama.
Ako smatramo anegdote kao vrhunskim izvorom dokaza jer smo ih “doživjeli”, moramo shvatiti da je naša percepcija vrlo subjektivna, htjeli mi to priznati ili ne. Različite osobe mogu jedno te istu stvar doživjeti na skroz drugi način, te njihovo objašnjenje jednog fenomena može biti skroz različito.
Primjena znanosti
Fascinantno je da će ljudi reći da je istraživanje loše jer je kratko trajalo, nema dovoljno ispitanika ili ispitanici nisu iz onih skupina ljudi koje nas zanimaju te brojne druge stvari, dok istovremeno uzimamo svoje iskustvo i primjenjujemo ga na cijeli svijet. Ovo je prilično nelogično. Samo zato što nešto funkcionira za vas ili 20 ljudi koje poznajete, ne znači da funkcionira za sve.
Vrlo vjerojatno postoji visok stupanj pristranosti, bilo zbog izbora ljudi na kojima gledamo rezultate, okoline u kojoj se oni nalaze, vremenskoj skali na kojoj promatramo promjene, mogućnost placebo efekta, krive interpretacije, ne imanje objektivnih podataka poput točnih mjerenja na standardiziran način, ne postojanje ikakve statističke analize kako bi postavili objektivna pravila, te na kraju, naša sposobnost da se točno sjetimo stvari opada kako vrijeme odmiče.
Ne tvrdimo da znanost nema svoje probleme niti da moramo čekati što znanost kaže za apsolutno svaku sitnicu prije nego ju primijenimo, jer to nema smisla. Želimo reći da je korištenje znanosti u svrhu određivanja generalnih smjernica i pravila predstavlja, po nama, vrlo logičan put. Znanost nastoji biti što objektivnija i interpretacija znanstvenih istraživanja se UVIJEK mora staviti u kontekst, a ne koristiti u izolaciji kako bi tvrdili ono što želimo.
Također moramo gledati cijelu literaturu na neku temu kako bi dobili percepciju o tome što trenutno znamo, a ne samo jedno istraživanje. U vježbanju u teretani te prehrani, postoji ogroman stupanj individualizacije te ovo moramo uzeti u obzir, naročito ako već dugo radimo nešto i uviđamo trendove na sebi ili nekoj drugoj specifičnoj osobi - što smo iskusniji, to možemo bolje staviti svoje anegdote u KONTEKST i primjenjivati ih na pametan način. Ali to ne znači da smijemo rezultate koje smo dobili na sebi primijeniti na sve ljude jednako, jer bi to bilo užasno nekonzistentno i krivo.
Također moramo shvatiti da naša interpretacija onog što vidimo i doživljavamo varira od osobe do osobe. Ignoriranje znanosti kao da se ona odvija neovisno od realnosti “jer je u laboratoriju” je pogrešno, jer istraživanja nastoje replicirati specifične uvjete što bolje i za istraživanje moramo imati strogo definirane uvjete kako bi mogli donositi uzročno - posljedične zaključke.
Ipak, rad s ljudima je jako zahtjevan i kompliciran te na rezultate može utjecati cijeli niz faktora poput populacije ljudi koju gledamo, prethodnog treninga, prehrane, genetike, okoliša, stresa u životu, korištenja lijekova, placebo efekta, statističke obrade podataka, postavljanja pokusa i brojni drugi faktori.
Ako smatrate da istraživanja to dobro ne rade (oko čega se može voditi argument ovisno od istraživanja do istraživanja i bitno je uočiti ove nedostatke kako bi rezultate mogli što bolje primijeniti na svakodnevne situacije), ali da vi sa svojim osobnim iskustvom sve ovo radite savršeno i znate sve bolje, nadamo se da vidite koliko se zavaravate.
Zaključak
Ne kažemo da vaša iskustva nisu stvarna, samo kažemo da morate shvatiti da je vaša interpretacija vrlo podložna brojnim faktorima. Nekih od tih faktora smo svjesni, dok za druge uopće ne znamo da utječu na našu percepciju niti se možemo “izolirati” od njih. Naše znanje je prilično krhko i može se promijeniti, stoga moramo biti otvoreni promjenama ako stvarno želimo napredovati u pravom smjeru. Ovo podrazumijeva da ćete biti u krivu, jer se i znanost mijenja s vremenom, kako saznajemo nove stvari i naši modeli interpretiranja i predviđanja svijeta oko nas postaju sve bolji.
Nadalje, kada govorimo o primjenjivanju istraživanja na opću populaciju, moramo biti oprezni - istraživanja se provode u strogo kontroliranim uvjetima, na određenoj skupini ljudi u određenom trajanju - ovo su sve jako bitni detalji kada hoćemo generalizirati rezultate na širu populaciju. Odnos nije 1:1. Moramo biti otvoreni za stalno učenje i moramo biti vrlo oprezni s davanjem definitivnih izjava, jer uvijek postoji šansa da će se one promijeniti. Osobna iskustva je potrebno staviti u kontekst stvari koje znamo i vidjeti kako se ona uklapaju u cijelu priču, a ne ih gledati izolirano, jer tada dolazimo do jako čudnih i objektivno nelogičnih zaključaka.
